U posljednje vrijeme dosta bure u javnosti izazvala je vijest o formiranju samostalnog Sindikata obrazovanja u Brčko Distriktu BiH. Nažalost, umjesto da taj čin kod većine uposlenika u sferi obrazovanja, pa i kod građanstva uopšte, izazove pozitivne reakcije, desilo se ono što se ,,prosvjetarima” odvajkada dešava.

Neki od prvih zagovornika osamostaljivanja Sindikata obrazovanja, preko noći su, rukovođeni ko zna kakvim (ličnim) interesima počeli da se kolebaju i da mijenjaju ,,ćurak”. Odjednom im je stari (,,Kalajdžićev “) Sindikat postao dobar i na svaki način počeli su braniti svoje nove pozicije i fotelje koje su im, brže-bolje, ponuđene samo da ostanu tu gdje jesu i da, koliko je moguće više, pokolebaju stotine onih koji su odlučili da se ,,osamostale”.

Ipak, nakon skoro dvadesetak godina članstva u ,,krovnom” Sindikatu, prosvjetarima je postalo jasno da se u ovom gradu sve mijenja u korist raznih ,,branši”, a da su zaposlenici u obrazovanju uvijek na marginama, uspavani i uljuljkani kojekakvim obećanjima i povremenim ,,krpljenjem” svakodnevnih rupa u obrazovnom sistemu. Odlučili su nešto promijeniti, i sami, najbolje svjesni svojih problema, početi raditi na unapređenju školstva uopšte.

E, tu je nastao problem…Mnogi članovi ,,Kalajdžićevog” sindikata, odjavljujući se iz istog, morali su da prođu kroz pravu malu torturu ,,ispiranja mozga” i verbalnog ubjeđivanja da to ne čine,,jer očito ne znaju šta rade”.

Brzo se raširila priča da, ako hoćete da se iščlanite, morate podnijeti zahtjev da vas ne bi vratili i na taj način pokolebali , psihički se pripremiti na ubjeđivanje i razne negativne priče o novom Sindikatu. I pored takvih saznanja i psihičke pripreme, bilo je šokantno sve ono što je ,,nagovorio” predsjednik ( sekretar ) nekim od prosvjetnih radnika koji su, da bi se iščlanili, bili upućeni na razgovor njemu lično. Teško je nabrojati sve izrečeno, ali među glavnim stavkama je: da prosvjetni radnici treba da budu zadovoljni i sretni što im je Sindikat obezbijedio da imaju platu od 1400,00 KM, da ionako nemaju čedrdesetsatnu radnu sedmicu, da imaju raspust od dva mjeseca, da su mnogi fakultet završili ,,pod lipom”, da je bolje da nemaju kolektivni ugovor, da treba da se drže privrede i sigurnosti zakona koji ih štiti, da je novi Sindikat nacionalno i stranački obojen, da prosvjetari nemaju pojma o Sindikatu, o njegovoj ulozi i zakonu po kojem funkcioniše… Sve u svemu, poruka je da prosvjetni radnici treba da ćute, da budu sretni i zadovoljni onim što imaju i dok ih štiti Vlada, jer šta će biti kad škole postanu javne ustanove (kod nas ih tako zvanično nazivaju, a zakonski to nisu), šta će biti kad trećina uposlenih u obrazovanju ostane bez posla…

Nakon ovakvih stavova i razmišljanja sekretara ,,krovnog “ Sindikata o prosvjetnim radnicima, nema potrebe bilo koga ubjeđivati da ostane član istog. Treba dozvoliti ljudima da se na dostojanstven način odjave i ne dijeliti ih na one ,,uvažene” i manje važne. Sindikat bi upravo trebao da se bori protiv bilo kakvih podjela, pa i onih najniže vrste kada se, sve što odstupa od uhodane šeme, podvodi pod nekakve nacionalne i stranačke podvale. Trebao bi da bude na strani prosvjetnih radnika, a ne da ih, po nekakvim stereotipnim pričama, etiketira i proziva; trebao bi da zna da je obrazovanje specifična grana i da se njenoj problematici treba pristupiti na poseban način.

Činjenica je da su ,,prosvjetari” u Brčko Distriktu već dugo uspavani, a kao što reče Ranka Mišić prije nekoliko godina – takav je i brčanski Sindikat. Oni ipak nisu zaslužili da ih neko potcjenjuje i vrijeđa, a sada su napokon u prilici da pokažu i dokažu da mogu sami da se uhvate u koštac sa brojnim nagomilanim problemima koji ih godinama muče. Da li su dorasli tome, ostaje da se vidi ?!

Izvor: Brčanski forum